PUTINOVI ŠPIJUNI SEJU STRAH ŠIROM PLANETE! Veteran CIA raskrinkao brutalne metode Kremlja: Prvo mame u "medene zamke", pa aktiviraju NAJOPASNIJE RUSKO ORUŽJE
Dodajte Kurir u vaš Google izborNakon 28 godina provedenih u samom srcu američke obaveštajne zajednice, penzionisani oficir CIA-e Šon Visveser odlično poznaje ruske špijunske metode. Njegov zaključak je nedvosmislen: Rusi obožavaju zamke, a rat u Ukrajini postao je istorijska prekretnica koja je njihove operacije učinila bezobzirnijim nego ikada pre.
U razgovoru za list Sun, Visveser je detaljno opisao kako agenti ruskog predsednika Vladimira Putina seju haos širom sveta kroz atentate, sabotaže i nemilosrdno iskorišćavanje ljudskih slabosti.
Klasika koja ne zastareva: "Medene zamke" i ucene
U svetu špijunaže ne postoji postojanija i efikasnija taktika od takozvane "medene zamke", odnosno kompromitovanja meta kroz intimne odnose. Zbog sve učestalijih ruskih i kineskih operacija ovog tipa, američke agencije danas masovno sprovode obuke kako bi podigle svest među svojim osobljem.
- Nazivaju ih operacijama kompromitovanja materijala, ali materijalni deo se menja. To može biti seksualni odnos, kockanje, šta god da je ranjivost mete. Bilo da je meta američki obaveštajni oficir ili britanski diplomata... Rusi su veoma dobri u tome i rade to već 100 godina Nije bitno da li je meta heteroseksualna, biseksualna ili homoseksualna osoba - kaže Visveser.
- Pronaći će ono što zanima njihovu metu, a zatim će im predstaviti taj određeni mamac, ako hoćete, taj mamac - tvrdi oficir u penziji.
Klejton Lonetri, koji je postao žrtva zavođenja oficirke KGB-a (25) po imenu "Violeta Seina", najpoznatiji je slučaj iz vremena Hladnog rata koji je učvrstio njegovu efikasnost.
Američki marinac, koji je bio stacioniran u Moskvi kao čuvar u ambasadi početkom 1980-ih, priznao je da je prodavao dokumenta Sovjetskom Savezu.
- Violeta je iskoristila Klejtonovu emocionalnu ranjivost. Nije se radilo samo o seksu - rekao je Šon.
Šon je dodao: "Razlog zašto ga stalno koriste, sve ruske službe, jeste taj što funkcioniše. Funkcioniše protiv biznismena i ne samo u Rusiji, već i u 'stanskim' republikama".
- Dobio sam zadatak da kažem jednoj određenoj obaveštajnoj agenciji: 'Prestanite da nudite svoje prostitutke zvaničnicima američke vlade koji dolaze u vašu zemlju" - poručuje on.
Insajderi, korupcija i pravi "heroji špijunaže"
Visveser je svoja iskustva pretočio u knjigu pod naslovom "Taktike i prljavi trikovi, ruska obaveštajna služba i Putinov tajni rat".
Između ostalog, u njoj se priseća saradnje sa Sergejem Tretjakovim, visokopozicioniranim ruskim oficirom spoljne obaveštajne službe koji je 2000. godine prebegao u SAD i tri godine bio ključni izvor američkih službi.
Prema Visveserovim rečima, Tretjakov je bio duboko demoralisan sveprisutnom korupcijom u Rusiji, koja se proteže "sve do samog Putina". Mnogi talentovani ruski oficiri zapravo žele pošteno da rade svoj posao, ali na kraju odustaju zbog sistema u kojem žive.
- Sergej je želeo da njegova žena i ćerka imaju drugačiji život. Bila mi je čast i velika privilegija da radim sa herojima špijunima. Nisam bio heroj špijun i ne poznajem nijednog heroja špijuna u CIA-i - rekao je penzionisani oficir.
- Heroji špijuni su ruski agenti koji preuzimaju neverovatne rizike da bi izdali svoju zemlju kako bi nam pomogli na Zapadu. Imamo ogromno poštovanje prema našim resursima - kaže Visveser.
- Ulažemo izuzetne napore da zaštitimo našu imovinu i ono što oni rade da nam pomognu. I verujem da MI6 radi isto. Pogledajte razmenu špijuna 2010. godine. Uhvatili smo 10 ilegalnih ruskih obaveštajnih službi [duboko zataškanih agenata] - kaže Visveser.
Ta čuvena razmena iz 2010. godine, odigrana na pisti bečkog aerodroma, ostala je zabeležena kao najveća i najdramatičnija razmena zatvorenika između SAD i Rusije od završetka Hladnog rata.
Brutalna diplomatija: Štap umesto šargarepe i politički atentati
Tokom svoje dugogodišnje karijere u CIA, koja se poklopila sa više od dve decenije Putinove autoritarne vladavine, Visveser je naučio da Kremlj preferira brutalnije metode. On zna da ruska diplomatija "veoma veruje u korišćenje štapa protiv šargarepe".
Neizostavni deo te strategije su atentati. Ruska tradicija eliminacije političkih neprijatelja i neistomišljenika otrovom traje još od Lenjinovog doba, ali su se metodi vremenom diverzifikovali – od klasičnih sačekuša i insceniranih padova kroz prozor, pa sve do avionskih nesreća.
Na meti su novinari, kritičari režima i prebezi, čak i oni koji žive na Zapadu (poput likvidacije Aleksandra Litvinjenka polonijumom ili pokušaja ubistva Sergeja Skripalja novičokom u Velikoj Britaniji).
- Putin naređuje ubistva prebega kao sredstvo odvraćanja - objašnjava Šon.
Kao još jedan jeziv primer zastrašivanja unutar samih obaveštajnih redova, navodi se sudbina Petra Popova, agenta GRU-a koji je navodno živ spaljen pred svojim kolegama kako bi poslužio kao opomena.
- Jedan mladi oficir mi je rekao da su šaputali: 'Šta, želiš da te živ bace u peć? Drži jezik za zubima'. To je prilično dobro sredstvo odvraćanja od bilo kakve vrste opozicije, od bilo kakvog neslaganja. Bože ne daj vam čak ni da zamislite ideju špijunaže - kaže Visveser.
- Korišćenje toksina, korišćenje polonijuma za ubijanje Litvinjenka, sve su to sredstva odvraćanja Kremlj zna da je privlačnost demokratije – onoga što možemo da pružimo njihovim oficirima na Zapadu – veoma, veoma jaka. Moraju da obezbede odvraćanje, zaista užasno, ponižavajuće odvraćanje za svoje oficire da ne žele da izdaju Rusiju. Ali mnogi od njih ipak preuzimaju taj rizik - zaključuje Visveser.
Nova era špijunaže: Sabotaže i "potrošni" agenti
Analizirajući protekle godine rata u Ukrajini, Visveser tvrdi da su ruske službe prošle kroz najveću evoluciju u poslednjih nekoliko decenija. Prava prekretnica dogodila se nekoliko meseci nakon početka invazije.
Jedna od najozbiljnijih eskalacija bilo je obaranje aviona u kojem se nalazio šef Vagnera Jevgenij Prigožin.
Nakon što je NATO proterao stotine špijuna koji su radili pod diplomatskim pokrićem u ambasadama širom Evrope, Rusija je ostala bez značajnog dela svoje profesionalne mreže. Zbog toga su se okrenuli sabotažama i "ratu u senci" kao centralnim stubovima hibridnog ratovanja.
Ove operacije su dizajnirane da destabilizuju saveznike Ukrajine kroz akcije niskog intenziteta (od oštećenja podvodnih kablova do vandalizma), ali tako da se ne pređe prag direktnog vojnog sukoba. Primer za to su incidenti u kojima su brodovi prekinuli kritične gasovode između Finske i Estonije, gde tragovi redovno vode do Kremlja.
Zanimljivo je da za ove napade Rusija sve manje koristi profesionalce, a sve više angažuje obične pojedince, neretko i tinejdžere, koje regrutuje preko šifrovanih aplikacija i plaća u kriptovalutama.
- U nastojanju da impresioniraju Putina, ruske obaveštajne službe smišljaju sve više i više nepromišljenih operacija. Tako se dobije grupa poput ovih šest Bugara koji očigledno izgledaju kao samo par makroa sa ženama spremnim da se prostituišu ili šta god im je potrebno da bi ciljali i potencijalno kompromitovali ili ubili mete. Videli smo elemente tradicionalne obaveštajne špijunaže – sve te SIM kartice i mobilne telefone koje su imali sa sobom - kaže penzionisani oficir.
Za Kremlj su ovi ljudi čist "potrošni materijal" koji nudi šansu za brzu i jeftinu pobedu. Iako je Rusija zvanično negirala umešanost u špijunsku mrežu razotkrivenu u Velikoj Britaniji 2024. godine, Visveser naglašava:
- Rusi pokušavaju da popune prazninu zbog nedostatka obaveštajnih oficira koji bi impresionirali šefa i uzvratili kreativnim operacijama. [Oni] uključuju atentate ili dizanje aviona u vazduh u Litvaniji, takođe veoma nespretnu operaciju koja koristi mešavinu organizovanog kriminala i oficira GRU-a koji razgovaraju sa ličnostima organizovanog kriminala - kaže Visveser.
Bivši obaveštajac upozorava da ovakve improvizacije donose opasan nivo eskalacije kakav nije viđen čak ni kod njihovih sovjetskih prethodnika.
Najveća pretnja: Informacioni rat
Ipak, prema njegovom mišljenju, najmoćnije i najopasnije rusko oružje protiv Zapada ostaje informaciono ratovanje, oblast u kojoj su Rusi apsolutni majstori.
- Prva velika svest o ovome na Zapadu došla je sa izborima u SAD 2016. godine. Mnoge lekcije koje smo trebali da naučimo su izgubljene - dodaje veteran.
On objašnjava da krajnji cilj Moskve zapravo nije bio puki trijumf jednog političkog kandidata nad drugim, već sistemsko podrivanje samih temelja demokratskog društva.
Slični obrasci informativnih i propagandnih pritisaka odigrali su se i tokom glasanja o Bregzitu u Velikoj Britaniji, što je tema o kojoj se i danas žestoko raspravlja.
- To je mnogo veća meta, mnogo veći plen na njihovoj hijerarhiji ciljeva - zaključuje Visveser.
(Kurir.rs/Sun)